Doniranje organa, kako za života tako i nakon smrti. Kako sam nova u islamu, tako sam čula različita mišljenja u pogledu tog pitanja.

Doniranje organa je jedno izuzetno kompleksno pitanje u kojem ima sigurno desetine potpitanja. Doniranje organa za života, smrti, doniranje organa nakon smrti, doniranje organa koje mi imamo više kao što su bubrezi ili nešto slično tome, doniranje organa čije doniranje će uzrokovati našu smrt, doniranje organa od muslimana nemuslimanu, doniranje organa od nemuslimana muslimanu, doniranje muškarca ženi i žene muškarcu, mnogo potpitanja ima. Generalno ne treba se poigravati sa pitanjem doniranja organa. Čovjekovo tijelo ima svoju svetost. Allahov Poslanik alejhi selatu veselam kaže: "Lomljenje kostiju nakon smrti je kao i lomljenje kostiju za života." Znači ipak islamsko tijelo i nakon smrti i za života ima svoju svetost. Ne možemo mi tijelo unakaziti, ne možemo se ranjavati, ne možemo se tetovirati, tijelo ima svoju svetost.

Stvari koje mi ako nekom doniramo pomoći će, a nama neće štetiti, mogu se donirati kao doniranje kože, kao doniranje bubrega i tako dalje. To je ono što se može. Doniranje krvi, primjera radi. Ali donirati srce, da mi doniramo srce, da mi umremo, to je zabranjeno u islamu. Generalno znači u pogledu doniranja organa postoje znači knjige napisane. Tako da je to jedno pitanje kompleksno, poteško. S druge strane početnici u islamu ne trebaju mnogo da se time okupiraju. Trebaju da uče o Allahu, o vjerovanju u Allaha, o akidetu, o propisima koji su im svakim danom potrebni, od posta, od zekata, od hadža, od namaza i tako dalje.

Doniranje organa je izuzetno kompleksna znači tematika. Ono što možemo kazati da ljudsko tijelo ima svoju svetost i treba čuvati tijelo. Donirati nekome nešto što neće naš život ugroziti, a njemu će koristiti kao koža ili kao bubreg ili kao krv, ako Bog da to i ne smeta. Ali donirati neki organ koji će biti razlogom da naš život prestane je strogo zabranjeno.