Živim sa svojim roditeljima koji drže malog psa u kući kao kućnog ljubimca. Pokušao sam im saopštiti da je to neispravno, ali ne žele da čuju. Da li je griješno dijete zbog toga što njegovi roditelji drže psa u kući?

Nije griješno. Znači ono što je dijete moglo uraditi, ono je već uradilo, a to je da je posavjetovalo svoje roditelje da je to neispravno. Čovjek će biti odgovoran sutra, ako Bog da, kada imadne svoju kuću, kada bude odgovoran za svoj stan, za svoju kuću, da li u toj kući ima pas ili slika ili nešto što je islamom zabranjeno. Ali ako se mi nalazimo sa svojim roditeljima, oni su stariji od nas, oni su, oni će odgovarati za svoje postupke. E sad, kao što mi kada bi vidjeli komšiju, prijatelja, poznanika, rođaka da ima psa, mi bi ga trebali savjetovati, onda je najprioritetnije da savjetujemo svoje roditelje. Tako da čovjek treba s vremena na vrijeme, na lijep način, blag način, svojim roditeljima govoriti da je to u islamu zabranjeno, da je neispravno. Ako prihvate, dobro i jeste, ako ne prihvate, oni uradi ono što je mogao, a ako Bog da neće biti griješan zbog toga.