Svake godine me babo tjera da mu pomažem brati šljive za rakiju. Znam da je to veliki grijeh i ne želim to da radim, ali mislim da je veći grijeh da ne poslušam roditelje. Treba mi vaše mišljenje, šta je od ove dvije opcije manji grijeh?

Ovo je neispravno postavljanje da kažemo konstatacija i neispravno redanje stvari u životu. Nepokornost roditeljima se gleda u dozvoljenim stvari. Ovdje se kaže: 'Znam da je to veliki grijeh i ne želim to da radim, ali mislim da je veći grijeh da budem neposlušan roditeljima.' Nije tačno.

Znači brati šljive znajući da će one ići za rakiju i za alkohol, to je grijeh. To je definitivno grijeh. Odbiti pokornost roditelju u tome nije nepokornost. Jer Božiji poslanik kaže u vjerodostojnom hadisu: 'Nema pokornosti stvorenjima, bilo kome, ocu, majci i tako dalje, u nepokornosti Allahu.' Nema nikome pokornosti ako je to nepokornost Allahu.

Tako da šta nam ovdje preostaje? Ovdje nam preostaje dijalog, razgovor, savjet, kritika u granicama naših mogućnosti da kažemo: 'Babo, Allah te nagradio, evo cijeli dan ću kopati, cijeli dan ću štijati, cijeli dan ću ići raditi na dnevnicu i tako dalje, ali ne mogu to raditi, to je zabranjeno islamu. I ti kao moj otac, savjetujem te ne bi to trebao raditi. Daj da šljive damo negdje za džem, daj da ih osušimo, daj da ih prodamo' i tako dalje. Znači dijete treba na blag i lijep način savjetovati oca i kazati mu da je razlog samo vjera, samo zato što je to zabranjeno islamu, a spreman sam raditi šta god treba nešto drugo što je dopušteno.

Tako da ovdje nije nepokornost roditeljima zato što je to grijeh. Čovjek ne treba biti pokoran u grijehu nikome.