Šta se dešava sa dušom onoga ko je kremiran, s obzirom da duše vjernika idu sa tijelom u kabur?

Ovo je jedan neispravan pristup kaburskom životu. Onog momenta kada čovjek umre, duša izlazi iz tijela, a šta će biti sa njegovim tijelom to je znači hajde da kažemo i manje bitno. Jer nakon izlaska duše iz tijela nastupa berzah, nastupa kaburski život. Imate ljude koji izgore, imate ljude koji pojedu ih divlje zvijeri, imate ljude koji se utuše, pojedu ih ribe i tako dalje. Ima li to ikakve veze sa kaburom i sa berzahom? Nema nikakve veze. Ne možemo na pitanje kabura i berzaha gledati dunjalučkim životom.

Pa pitanje kaže šta se dešava sa dušom onoga ko je kremiran. Došlo je u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježe imam i Buharija i Muslim da je čovjek, kaže Božiji Poslanik, bio je čovjek prije vas, znači u narodima koji su živjeli prije Božijeg Poslanika, koji je radio izuzetno mnogo grijeha. Pa kada su mu nastupile smrtne muke kazao je svojim sinovima i nasljednicima: 'Kada umrem zapalite me.' Evo ovakav, kremiran. 'Zapalite me i kaže pola mog pepela razastrite po zemlji, bacite po zemlji u danu kada bude žestok vjetar, a pola na more.' I tako su uradili. Kada je umro zapalili su ga i pepeo uzeli i prosuli i po zemlji i po moru. Pa je Allah naredio pa je ustao pred Allahom. Allah ga je proživio. Jer je Allah svemogući, pa mu je kazao: 'Zašto si to robe uradio?' Kaže: 'Ti znaš Gospodaru, samo iz straha prema Tebi.' Pa mu je uzvišeni Allah oprostio.

Ali ovdje govorimo o činjenici znači to što je neko kremiran, znači to je samo dunjalučki. A ahiretski pogled na tijelo, na berzah je nešto potpuno drugačije. Znači mi možemo otkopati mejjita i možemo zateći njegovo tijelo, a on se u tom momentu kažnjava u kaburu, da je njegov kabur toliko tijesan da mu kosti prolaze i rebra jedno kroz drugo, a mi ga otkopamo ne vidimo ništa. Možda on uživa u kaburu toliko da znači da je njegov kabur džennetska bašča, mi ga otkopamo ne vidimo ništa. Kaburski život je nešto totalno drugo od dunjalučkog života.