Kako vi kažete da se nijet za namaz ne izgovara riječima, a u ilmihalu smo učili da se izgovara riječima? Može li pojašnjenje?

Kada je u pitanju donošenje nijeta u namazu, mi se vraćamo na praksu Božijeg Poslanika, alejhis-selatu ves-selam. On je taj u koga treba da se ugledamo. On je rekao: "Klanjajte onako kako ste mene vidjeli da klanjam." Božiji Poslanik nikada nije nijet izgovarao riječima, nikada. Niti on, niti ashabi, niti tabiini, niti tabi-tabiini. Niko od prvih generacija ummeta nije nijet izgovarao riječima. Nijet izgovarati riječima je novotarija.

Koliko smo ljude opteretili učenjem različitih nijeta: podne, sabah, akšam, jacija, sunneti, farzi, sunsunneti, džuma, dženaza, muška odrasla osoba, ženska odrasla osoba, bajram, jedan bajram, drugi bajram... Sve te nijete dok naučimo, možemo naučiti 10, 15 ili 20 kur'anskih sura.

Tako da, znači, kada je u pitanju određivanje šta je ibadet, šta nije ibadet, vraćamo se na praksu Božijeg Poslanika. Praksa Božijeg Poslanika je takva da nije izgovarao nijet u namazu riječima. Nijet u namazu riječima je novotarija. Dovoljno je ono što se nalazi u našem srcu. Kada krenemo abdestiti, zašto abdestimo? Želimo da klanjamo sabah. To je dovoljno. Kada krenemo klanjati, kažemo "Allahu ekber", to je dovoljno, ono što se u srcu nalazi je dovoljno.