Ako se nijet za namaz čini srcem, a sve drugo se smatra novotarijom, da li se onda riječi koje smo učili da izgovaramo prije klanjanja, "Nevejtu en usallije lillahi te'ala salatel-fardi-l-magribi", smatraju novotarijom ili je ispravno?

Učenje nijeta riječima je novotarija. Nije to radio Poslanik niti su to radile prve generacije. Čak nije to ni stav, zvanični stav hanefijske pravne škole. To je stav nekih kasnijih učenjaka hanefijske pravne škole. Tako da čovjek dok krene od kuće prema džamiji on je već zanijetio gdje ide, u džamiju, što, da klanjam podne ili da klanjam ikindiju ili da klanjam akšam i tako dalje. Dovoljno je kada dođe u džamiju da kaže: "Allahu ekber." Ako su to sunneti, on zna da klanja na početku sunnete pa će farze, ako su farzi, "Allahu ekber" za farze i tako dalje.

Tako da nijet je u srcu, izgovaranje nijeta riječima je novotarija. Opterećavanje ljudi, koliko je dnevnih namaza, pa imamo nijet za sunnete, pa za farze, pa za bajram, pa za dženazu, pa za mušku, pa za žensku, pa za dijete, pa, pa, pa, toliko je tih nijeta, dok čovjek nauči nijete, dok nauči abdesne dove, što ni jedno ni drugo nije utemeljeno u islamu, mogao je naučiti sigurno desetak ili petnaest kraćih sura iz Kur'ana, što je mnogo, mnogo korisnije i prioritetnije.