Želim pitati da li mogu na ime umrlih djedova kupiti recimo sufare i donirati nekoj od džamija, te da li treba poseban nijet ili posebna riječ prilikom toga?

Ovdje se konkretno postavlja pitanje sufare, ali i druge stvari koje su da kažemo metoda širenja ilma i znanja, kao što su knjige ili nešto slično tome. Ako Bog da potpada pod pojam trajne sadake. Allahov Poslanik kaže u vjerodostojnom hadisu: 'Iza matel-insanu inkata'a ameluhu illa min thelath', kada čovjek umre, prestaju njegova dobra djela osim u tri slučaja. Pa kaže u prvom: 'Sadekatin džarijetin, ev ilmin juntefe'u bih, ev veledin salihin jed'u leh'.

Znači čovjek je umro, prestaju dobra djela osim u tri situacije. 'Sadekatin džarije', da čovjek iza sebe ostavi trajnu sadaku. Da je čovjek napravio medresu, da je napravio džamiju, da je napravio vodu gdje ljudi piju i tako dalje. Allah najbolje zna, i sama knjiga je trajna, ostaje. A drugo je kaže: 'Ilmun juntefe'u bih', znanje i nauka kojom se ljudi koriste. Čovjek je za života bio alim, bio je šejh, učenjak, pisao je knjige, davao je fetve i nakon njegove smrti ljudi se koriste njegovim znanjem, to je ako Bog da trajna sadaka za njega. I ovdje kada mi na nečije ime kupimo knjigu ili sufaru, mi smo u jednu ruku učestvovali u širenju znanja. I kaže treća stvar: 'Veled salih jed'u leh', znači dobro dijete, moralno, čestito, bogobojazno koje dovi za svoga roditelja.

E sada, pitanje da li ima neka posebna da kažemo namjera, definitivno insan kada to kupuje treba da u srcu ima namjeru ovo kupujem, možda neko sa strane gleda, ne zna, ali on u srcu kaže ovo želim da kupim 30, 50 primjeraka sufare i da ih podijelim djeci iz koje će oni učiti i naučiti se Kur'anu, ali je moja namjera da je to sadaka na ime moga djeda, moga oca, moje majke i tako dalje. Znači dovoljno je ono što je u srcu čovjeka kao namjera, mi želimo time sadaku na ime nekog od naših umrlih.