Moj muž izlazi iz kuće i ne kazuje mi gdje ide i donosi odluke vezano za porodicu, a nikada mene ne pita. Jesam li ja grješna što tražim od njega da mi govori gdje ide i tražim od njega da se sa mnom konsultuje?

Žena ne mislim da treba toliko na čovjeka vršiti pritisak, jer nije čovjeku obaveza da kaže ženi gdje ide, niti mu je obaveza da je pita kada donosi odluku. Odluku koja se vezuje za njega i za porodicu, drugo je odluka koja se vezuje za ženu, ona će donositi za sebe odluku. Ali isto tako, njemu nije obaveza, ali je moralno i lijepo i to vodi harmoniji u braku da čovjek svojoj supruzi kaže idem, vratiću se za pola sata, idem ostaću na konaku, doći ću za tri sata i tako dalje. I te kako je lijepo i moralno i sastavni dio lijepog ophođenja prema ženi jeste da čovjek svojoj supruzi kaže gdje ide. Isto tako da je i konsultuje. Allahov Poslanik, alejhi selatu ve selam, i konsultovao i prihvatao je savjete svojih supruga u velikim krucijalnim pitanjima koje se tiču islama, islamske države, džihada, borbe i tako dalje, prihvatao je, konsultovao je svojih supruga. Pa ko je Božiji Poslanik konsultovao i pitao svoje supruge, zašto to i mi danas ne bi radili? Tako da, ne možemo kazati da je mužu to obaveza, ali je moralno i lijepo da se supružnici međusobno potpomažu, konsultuju, vode dijalog, da muž kaže ženi idem, ode, biću izvan kuće tri, pet sata, doći ću poslije i tako dalje. Sve je to sastavni dio lijepog ophođenja prema svojoj supruzi.