Živim izvan Bosne, imam problem kada dođem kući, boravim u Bosni sedam dana. Moja supruga želi da provede svoje vrijeme, to vrijeme, njenih ovih sedam dana kod svojih, a on bi želio da provede nekoliko dana kod njegovih pa nakon toga da ide kod svojih.

U svakom slučaju, islamski učenjaci u fetvama, pročitao sam više fetava, kazali su da čovjek nema pravo natjerati svoju suprugu da čuva rodbinske veze sa njegovim roditeljima. Nema je pravo natjerati. Što znači ona ako želi, obilaziće ih, dolaziće, ako ne želi ne može je natjerati. Ostaje druga strana, a to je sve ono što vodi harmoniji u braku, trebali bi supružnici da nađu tu neki kompromis. Ja lično smatram ako je čovjek došao iz neke dijaspore u Bosnu, da bi ta njegova supruga trebala da dođe kod njegovih, pa ako ništa od tih sedam dana da dođe jedan dan. Da dođe kod njih, da se poselami, da im malo pohizmeti, da jednostavno bude s njima ako ništa jednu noć, dvije noći. Nakon toga kaže poželjela sam svoje, idem kod njih, ostali dio pet dana ću biti kod svojih. I na taj način njen muž bi bio zadovoljan, došla je kod njegovih, oni su je vidjeli, malo ih je pohizmetila, došla je i kod svojih. Mislim da na taj način ispuniće i želju svojih, svoga muža i njegovih roditelja, a mislim da joj neće njeni roditelji zavidjeti i neće joj zamjeravati ako je od sedam dana dan ili dva bila kod njenog muža i kod njegovih roditelja. Tako da treba praviti kompromis, treba da pokušavamo da čovjek udovolji supruzi, da supruga udovolji čovjeku, pogotovo u pitanjima gdje ima prostora, prostora da kažemo da jedni drugima možemo ugoditi.