Možete li objasniti video u kojem kažete da ako neko isprosi kćerku od oca i taj pristane, brak je sklopljen. Citiram: "Ne treba ti ni matičar ni efendija." A sada u ovoj objavi ste kazali da brak nije sklopljen ako je isprošena, nego treba šerijatsko vjenčanje. Ako može pojašnjenje.

Dobro je da napokon neko i upita. Javljalo mi se više osoba koje su iz određenih mojih video izlaganja shvatili da je dozvoljena prosidba, da na osnovu prosidbe čovjek znači mlada i mladoženja postaju čovjek i žena. Nikada to u životu nisam kazao i to je samo uzimanje stvari iz konteksta. Razlika je da mladoženja dođe kod čovjeka i kaže: "Evo ja želim sa tvojom kćerkom da stupim u brak, da li si ti saglasan?" Kaže: "Jesam." To je samo obećanje. Dobro, termin je za mjesec dana je vjenčanje, na kojem će biti svjedoci i na kojem će biti određen mehr, na kojem će biti. Znači, to je obećanje. Do samog čina vjenčanja, gdje će biti mlada, saglasnost, staratelj, svi uvjeti: saglasnost staratelja, saglasnost djevojke, saglasnost mladoženje, određivanje mehra, znači to je čin vjenčanja. Prije toga njih dvoje su jedno drugom zabranjeni. Uzete su stvari i riječi moje iz konteksta gdje sam ja kazao: nije obaveza prilikom sklapanja bračnog ugovora, vjenčanja, da to mora uraditi efendija ili kako ovdje već piše da to mora uraditi matičar. Znači bilo koja osoba, pa čak i bez osobe, da čovjek sam, znači taj budući punac kaže: "Ja svoju kćerku tu i tu dajem tebi." Prihvataš li? Prihvatam. On kaže: "Ja tvoju kćerku prihvatam." Čeri, da li ti prihvataš njega? Prihvatam. Mi između se obavimo taj razgovor, sklopljen je brak. Ne mora biti efendija, ne mora biti matičar. To je moj govor, ali je taj govor uzet, izrezan iz konteksta, pa su ljudi shvatili: ne treba se vjenčavati, dovoljna je prošnja. Nije dovoljna prošnja, ponovio sam sigurno u možda 20 svojih različitih odgovora, dolazak i traženje ruke od oca ne znači vjenčanje. Koliko puta se desilo da čovjek odobri i nakon mjesec dana kaže: "Povlačim svoje odobrenje, saznali smo o zetu mnoge stvari koje nisu dobre." Pa znači, dolazak kod roditelja ne znači vjenčanje. Da, kaže: "Ja nemam problem da se uzmete, tog i tog dana će biti vjenčanje." Dolazimo na vjenčanje, mora biti saglasnost staratelja, saglasnost djevojke, mora biti prisutan mladoženja, određen mehr, moraju biti svjedoci. Sve se to treba ispuniti i da bude vjenčanje. A vjenčanje ne mora u vjenčanju da bude neki matičar ili neki efendija, ali je svakako lijepo da bude.