Da li kada momak dođe kod oca od djevojke i traži da se uzmu šerijatski, i otac pristane i kćerka pristane, za njega da se uda bez prisustva hodže, da li to znači da je odma taj isti brak sklopljen?

Mnogo puta smo pojašnjavali ovo pitanje. Nažalost određen broj ljudi je u jednom od mojih predavanja gdje su stvari uzete iz konteksta totalno gdje sam govorio o tome kako se brak može sklopiti i u šali, ljudi su shvatili da je to neki opći propis gdje sam nekoliko puta to pojašnjavao, imamo razliku prosidbe i imamo razliku vjenčanja. Ako je čovjek došao kod svoga punca budućeg i kaže mi smo došli s ciljem vjenčanja. Ovo je vjenčanje, da li ti meni daješ svoju kćerku, dam, da li ti uzimaš moju kćerku, uzimam, ovo su svjedoci, ovo je mehr, u redu. Ali ako su samo došli da prose, hoćeš li ti meni dozvoliti da se mi vjenčamo, hoću. Kada ćete se vjenčati, 15. Do 15. se on možda predomisli, možda čuje o svom nekom tom budućem zetu loše i kaže izvini ja sam tebi rekao može al ne može, čuo sam o tebi nešto loše.

Pa je razlika da smo došli u prosidbu, gdje punac budući zna da je to prosidba, nije ništa obavezujući, nema svjedoka, nije uopće se išlo u pravcu postizanja braka. Ako smo došli i on zna da je to vjenčanje. Da li tu sad ima efendija i nema to je već drugo pitanje, ali je pitanje s kojim smo mi nijetom došli. Jesmo li došli da je to prosidba ili je to vjenčanje. Ako čovjek zna da se njegova kćerka udaje, svjesno ga pitaju je li ti udaješ svoju kćerku, udajem, je li ti prihvataš, prihvatam, je li ti sestro prihvataš, hoćeš za njega, je li vjenčani mehr, jesu li svjedoci čuli, znamo da je to proces vjenčanja. Ali čovjek došao pije kafu sa svojim ocem sa svojom rodbinom evo mi smo došli da isprosimo tvoju kćerku jesi ti saglasan, jesam. Šta sam saglasan, saglasan sam na dan vjenčanja da ću dati saglasnost da se moja kćerka uda. Pa je veoma bitno napraviti razliku između vjenčanja i između prosidbe.