Veoma često mi se desi da sam putujem noću. Je li ima šta sporno sa aspekta islama u tome?

Postoji hadis da je Allahov poslanik alejhi selatu ve selam, hadis kojeg bilježi imam Buharija od Ibn Omera, da je poslanik rekao: 'Da vi znate ono što ja znam o samoći prilikom putovanja', znači kaže Božiji poslanik ashabima i svome ummetu, 'kada bi vi znali ono što ja znam o pitanju samoće, da čovjek sam putuje noću', kaže, 'nikada putnik naveče sam ne bi krenuo. Kada bi vi to znali ono što ja znam, nikada putnik sam ne bi krenuo.' Ovaj hadis bilježi imam Buharija i on je u osnovi vjerodostojan, svakako da je vjerodostojan samim time što ga bilježi Buharija. S tim što islamski učenjaci ovaj hadis su shvatili da se on odnosi na vremena kada su ljudi putovali kroz pustinje, kada su putovali sami, kada je postojala mogućnost da se izgube, da zalutaju, da ih napadnu zvijeri. Pa u tom kontekstu nije pohvalno i lijepo da čovjek putuje sam noću.

Šejh Usejmin rahmetullahi alejhi kada tumači ovaj hadis on kaže ovaj hadis ne bi trebao da se odnosi na današnja putovanja kada ljudi putuju autima, putuju autoputevima gdje je prolazno, prometno, da se čovjeku šta i desi odmah za minut ili dvije minute naići će neka služba, naići će neko ko sa autom pomoći mu i tako dalje. Tako da postoji hadis o zabrani putovanja noću, prvenstveno se taj hadis odnosi da čovjek putuje sam i putuje kroz neke manje prometne, prometne predjele. Ali ako čovjek putuje autoputevima gdje prolaze auta, ima potrebu, to mu je posao, vozač kamiona, inšallah nadamo se da nije griješan. Nadamo se da nije griješan.