Ako dođemo u džamiju i klanjamo tehijjetul-mesdžid ili sunnete, da li je preče stati naspram zida ili stuba, sutre?

Apsolutno da. Znači jedna od grešaka prisutna u našem narodu jeste da dosta puta stariji ljudi kada dođu sjednu u kraj džamije, ispred njih je otvoren prostor, znači to se može smatrati jedan vid greške. Pohvalno i lijepo je kada čovjek dođe u džamiju da stane blizu zida ili blizu nekog stuba ili blizu safa koji se već upotpunio. Ako imamo ispred sebe osobu koja ispred nas klanja, mi ćemo se primaknuti takvoj osobi na nekih ne znam metar, metar i 20, metar i po, i tu ćemo klanjati. Ta osoba sama po sebi što klanja ispred nas nama je sutra. Ali sjesti na kraj džamije ili odmah na početku džamije početi klanjati a između nas je otvoren prostor, to je možemo slobodno kazati greška. Osnova je znači kada ljudi dolaze da trebaju da ulaze i da popunjavaju prvi saf, da dolaze blizu zida i da klanjaju prema zidu ili eventualno ako unutar mesdžida postoje stubovi, da čovjek klanja blizu nekog stuba. Jer ta sutra, pregrada, po dijelu učenjaka je vadžib, a većina islamskih učenjaka je smatrala da je to sunnet, tako da je pohvalno i lijepo da čovjek kada dođe u džamiju, hoće klanjati nafilu, da se primakne nekom predmetu, da li će to biti zid, da li će to biti stub ili kao što smo rekli da se primakne nekoj osobi koja ispred njega sjedi, sve je to ispravno.