Otac mi je preselio prije tri mjeseca, od jetre, u 54. godini života. Klanjao je samo ponekada džumu namaz i bajrame. Sada moja dva pitanja: da li ćemo se mi sresti u Džennetu i da li mu mogu klanjati dženazu?

Insan koji je bio musliman, deklarisao se kao musliman, ponekada klanjao džumu, ponekad klanjao bajrame, možda zaklao nekada kurban, klanjao koju teraviju, mi smatramo da je taj čovjek ostao u najširim granicama islama. To što nije redovno klanjao je apsolutno veliki grijeh. To što nije možda postio je apsolutno veliki grijeh. To što nije bio na hadžu, to što nije davao zekat, nisu bili na hadžu, žene možda nisu nosile mahramu i tako dalje, sve su to veliki grijesi.

Ali on ima temelj la ilahe illallah, on je monoteist, on je musliman, takav se deklarisao i tako umro. Mi se nadamo, a opet znači između njega i njegovog Gospodara, Allah zna najbolje šta je u njegovom srcu, mi se nadamo kao što je došlo u vjerodostojnim hadisima, bez obzira ako čovjek vjernik i bude kažnjen zbog određenih grijeha koje je radio u vatri, on će kad-tad završiti u Džennetu. Tako da znači mi se nadamo i molimo Allaha džellešanuhu da oprosti svim ljudima koji su bili vjernici, monoteisti, muslimani, koji su imali određene grijehe i prestupe, oni će kad-tad shodno hadisima vjerodostojnim Božijeg Poslanika, alejhi selatu ve selam, završiti u Džennetu.