S obzirom da me nakon napornog dana savlada umor, često mi se u namazu spava. Iz tog razloga učim naglas da čujem sebe jer me to drži budnom. Da li je to ispravno?

Znači jedna naša sestra ima naporan dan, pa kada klanja osjeti umor, san, pa pita da li može učiti malo naglas kako bi razbila monotoniju i kako bi se više koncentrisala, nema ništa sporno. Bitno je znači da samo to bude na mjestu gdje nema muškaraca. Znači ako žena klanja u svojoj kući ili eventualno ako klanja u nekim prostorijama gdje nema muškaraca, nema smetnje da žena uči toliko naglas da čuje sebe, da na taj način hajde da kažemo odagna od sebe i san, a da se i na taj način više dodatno koncentriše na ono što uči, nema inšallah nikakve smetnje.