Možete li mi objasniti hadis u kojem stoji da je Allahov Poslanik kazao: "Ne pripada nama onaj ko se udara po obrazima, cijepa odjeću i nariče kao u džahilijetu." Desilo mi se da sam i cijepala odjeću i grebala se po licu i srdžbi, da li sam time izašla iz imana?

Imamo vjerodostojan hadis kojeg bilježe imam Buharija i Muslim da je Allahov Poslanik, alejhi selatu ve selam, govorio o naricanju, o ženama koje nariču za umrlim. Pa je kazao Božiji Poslanik, alejhi selatu ve selam: "Nama ne pripada onaj ko se udara po obrazima od ljutnje i cijepa odjeću kao što su to radili u džahilijetu." Znači u džahilijetu kada bi neko nekome umro, znači od tuge, žalosti, od muke, oni su se udarali po licu i čupali su odjeću. To svakako je pokazatelj nezadovoljstva Allahovim kaderom. Pa je Božiji Poslanik rekao: "Nama takav ne pripada." E dobro, prva stvar imamo da je ovo vezano za naricanje za umrlim.

Druga stvar, da li ako bi to neko i uradio, on time izlazi iz vjere? Apsolutno ne. Zato što ovdje ove riječi "lejse minna" - ne pripada nama, ne pripada Poslaniku i njegovoj odabranoj skupini ashaba koji to ne čine. Ali ne znači ako bi neko to ne daj Bože uradio, on je uradio grijeh, ali nije izašao iz vjere. I zbog toga nam je mnogo bitno kada učimo, čitamo hadise, kur'anske ajete koje nismo razumjeli, da pitamo kako se ispravno razumije. Vanština ovog ajeta, Božiji Poslanik: "Nama ne pripada", to se može zaista shvatiti nije musliman. Ali islamski učenjaci su to protumačili u svojim komentarima knjiga, znači da se misli on je i dalje musliman, on i dalje kaže la ilahe illallah, on i dalje klanja, on i dalje posti. Ne možemo reći nije više musliman. Jeste musliman, ali je grješan, počinio je grijeh i ne pripada kategoriji Božijeg Poslanika i onih koji to ne rade.