Da li mogu otvoreno reći osobama koje vrijeđaju moju vjeru da mi više ne dolaze, jer se osjećam ružno kada to rade u mojoj kući?

Imamo isto potpitanje u ovom pitanju. Osobe koje moju vjeru ponižavaju, vrijeđaju, da li mogu otvoreno da im kažem da mi više ne dolaze jer se osjećam ružno koliko god im navela argumenata šta god ne žele da čuju, nastavljaju vrijeđanjem i ismijavanjem i tako dalje.

U svakom slučaju insan treba da se u datom momentu malo strpi sa ljudima, ali u datom momentu nekada s nekim ljudima i ne treba pričati o vjeri. Vjera je moja stvar, ja sam se pokrila, ja klanjam, ko to može razumjeti može. Hajmo pričati o mobitelima, o telefonima, o politici, o poljoprivredi, o sjetvi i tako dalje. Ali da neko dođe u moju kuću i ničim izazvan počne mene vrijeđati, počne me provocirati zbog moje vjere, znači postoje tu granice da čovjek malo osaburi, ako vidi da je neko bezobrazan, vidi da to ponavlja, da mu kaže: "Izvini, molim te, sve dok budeš, dok se ne naučiš osnovama kulture, nemoj meni dolaziti."

Znači došao si u moju kuću, ako ništa treba da se naučimo razgovarati, treba da se poštujemo. Ja nosim mahramu, ti ne nosiš. Ja klanjam, ti ne klanjaš. Umjesto da ja tebe kritikujem što ti to ne radiš, ti mene kritikuješ, vrijeđaš i potvaraš zbog toga što ja to radim. Možemo pokušati jednom, dvaput osaburiti, ali ako neko nema kućni odgoj, ne zna se ponašati, ako će njegov dolazak nas neprestano ljutiti, iritirati, da mu kažemo: "Izvinite, molim vas, dok se ne naučite ponašanju, dok se ne naučite respektu, poštovanju drugog i drugačijeg, evo vi to ne radite, ja vas poštujem. Vi mene ne poštujete, još me u mojoj kući vrijeđate, ne trebate mi dolaziti."