Živim u malom gradu gdje svako svakoga zna. Postoji u čaršiji jedna osoba koja konstantno prosi, a taj novac kojeg dobije potroši na kladionice i na alkohol. Kako već rekoh, mala je sredina pa ga ljudi često viđaju u tim stvarima. Da li je meni grijeh ako ja njemu odbijem dati novac jer znam da će ga potrošiti za haram, a ne za hranu?

Definitivno u situacijama ako nam neko traži novac, i znamo da će ga potrošiti, makar to bio neko ko je naše dijete, makar to bio naš otac, makar to bila naša supruga, ako nam neko traži novac za kojeg smo mi uvjereni da će ga on koristiti na haram način, nije nama dozvoljeno da mu to damo. Čak šta više, ako smo sigurni da će ga trošiti na haram način, i nama je haram da mu omogućimo da naš imetak kojeg smo mi teško stekli i zaradili, da mu ga damo i da ga troši na haram način.

Tako da, nažalost živimo u vremenu kada postoji mnogo osoba čija struka je postala prosjačenje. Jednostavno, njihov posao je prosjačenje. I mladi i zdravi i mogu da rade i tako dalje, ali jednostavno stoje na ulici i traže, prose, mole, ištu. Dosta puta čovjek i što bi nekom dao od onih koji su doista u potrebi, ne zna više kome da da zato što mnogo je onih koji se lažno predstavljaju. Evo tako, dobiven novac prošenjem oni ga troše na alkohol ili u kladionice. Tako da, ako znamo da osoba koja prosi, ako je čaršija malena i znamo za određenu osobu da je alkoholičar i znamo da koristi novac u kladionicama, onda nismo grješni ako ga odbijemo, bez obzira što je on možda i kazao "dajte mi za hranu", a mi znamo da će on to potrošiti na haram način. Tako da čovjek nije grješan ako odbije takvog insana.