Kako postupiti kada se na ulici svako malo susretnemo sa prosiocima od kojih sigurno ima onih kojima je potrebno ali ima i onih koji zloupotrebljavaju i tako dalje.

U svakom slučaju jedno izuzetno komplikovano i teško pitanje. Slušao sam odgovore određenih savremenih učenjaka koji znaju za ove pojave gdje mi vidimo da isti, jedan te isti prosjak znači danima stoji na jednom te istom mjestu i svi znamo iz provjerenih izvora da ti ljudi dnevno nekada mogu i po 50, 70 do 100 maraka zaraditi. Dobro ako si danas tražio, gdje si te pare potrošio, od tih para si mogao živjeti normalnim životom 5, 7, 10 dana. Nakon toga hajde da kažemo to je pod pretpostavkom da je potreba, al imate ljude koji svakim danom na istom semaforu na istom mjestu ljudi prose. Pa sam slušao poznatog našeg šejha Mustafu el-Adevija iz Egipta koji kaže ne treba davati sadaku onim ljudima koji su to uzeli kao profesiju. Znači ljudi koji svakim danom ga viđaš na istom semaforu, na istom mjestu, na istom isti izgled, ista osoba, takvim osobama ne treba davati. A za druge prosjake koje čovjeka traže, čovjek treba da pod navodnim znacima pokuša kroz razgovor ili kroz analizu da vidi koliko mogne da da da da hajde da kažemo shvati da li je to prevarant ili je neko ko je u potrebi. Ako shvati da je neko u potrebi on će dati, ako shvati da je to neko ko je to uzeo kao zanimanje njemu neće i dati. Ali treba znati ako čovjek i dadne i pogriješi on će biti nagrađen kao da je dao nekome ko je potreban. Znači ako neko nama dođe i lažno kaže daj mi novca da kupim hljeb i ti mu dadneš marku, on ode tamo potroši možda za nešto drugo, ti ćeš biti kod Allaha nagrađen da si mu dao da kupi hljeb. Gdje će on to potrošiti on će biti odgovoran na Sudnjem danu gdje i kako je potrošio. Da ne govorimo o posebnim hadisima gdje je Allahov poslanik alejhi selatu ve selam zabranio prosjačenje. Zabranio da čovjek traži od ljudi osim u tri situacije koje je Allahov poslanik izuzeo gdje čovjeka zadesi neimaština i nedaća određena, pa jednostavno više nema opcije osim da ljude od ljudi traži. Znači to je posebno poglavlje u islamu da je zabranjeno u islamu prosjačiti i tražiti ako čovjek nema potrebu. Ali evo kad bi rekli da čovjek ima potrebu, mi ćemo dati onome za koga mislimo i pretpostavimo da je iskren, a ako i ne dadnemo nismo ako Bog da griješni zato što se danas doista proširilo mnogo ljudi koji prose i koji traže i čovjek veoma teško može vjerovati kome da da. Oni koji su u osnovi potrebni oni veoma teško pruže svoju ruku, veoma teško pruže svoju ruku, ali znači insan i ako dadne i ako znači ispostavi se da je pogriješio on će biti nagrađen prema svome nijjetu i svojoj namjeri.