Muž i žena su poprilično imućni, putuju po svijetu dosta, a muževi roditelji ih pomažu. Svakako da bi ih roditelji mogli mnogo više pomagati ako ne bi putovali. Kako ispravno postupiti?

Islamski učenjaci su kazali nekoliko stvari. Imamo obavezno izdržavanje roditelja i pohvalno. Obavezno izdržavanje roditelja kada roditelji imaju potrebu. Stari su, ne zarađuju, imaju potrebu, a mi imamo višak. Tada je nama obaveza da ih izdržavamo. Ako imamo znači dva uvjeta, roditelji potrebni, mi imamo višak, tada je nama obaveza da ih finansiramo. Može se desiti, imamo većina ljudi u starim danima imaju neku penziju, žive od toga, znači može im biti. Ali imate ljudi koji su u potrebi. Zaista ne možemo penzija biti, ne možemo znači pokriti njegove troškove, znači potreban je. Za hranu, za liječenje, za komunalije i tako dalje. A sin imućan. Ima viška od potrebe. Tada mu je vadžib da pomogne svoje roditelje. To je jedna situacija. Druga je situacija da roditelji imaju ono što im je potrebno, sin ima viška. Tada je njemu pohvalno da dadne i svakako da čovjek i to pohvalno davanje treba maksimalno da daje, zašto, jer roditelji su najbolja središnja vrata Dženneta. Sada mi se vagamo u ovakvim situacijama. Ako roditelji ove situacije su imućni, nemaju potrebe, mi možemo dati njima dio novca, a u svemu tome možemo i putovati. Svakako da ako ne bi nikako putovali mogli bi njima dati više. Čovjek će tu objediniti, znači gledat će u obzir, uzimati jesu li roditelji potrebni. Ako nisu potrebni, imaju svoja primanja, imaju svoju kuću i tako dalje, dat će im dio imetka jednostavno kao vid dobročinstva roditeljima, ostali dio novca će znači potrošiti u svoje potrebe od kojih može biti i putovanje.