Bračni par živi u dijaspori, a roditelji od muža žive u Bosni, dobro su situirani i imaju primanja do 1500 KM. Muž radi, žena ne radi, imaju platu od 1400 eura, plaćaju stan i dažbine 1000 eura i ostane im 400 eura. Da li su obavezni da svaki mjesec šalju roditeljima novac?

Da li su oni u takvoj situaciji, znači pogotovo ako imaju vanredne situacije kao što je porod i opremanje bebe i tako dalje, da li su obavezni da svaki mjesec šalju svojim roditeljima nešto novca? Nisu obavezni. Znači roditelji koji su situirani, ako nemaju vanrednih troškova, 1500 konvertibilnih maraka za jedan bračni par u Bosni, ako su to stari ljudi, imaju svoju kuću, ne plaćaju kirije, to je njima više nego dovoljno. Tako da u takvom slučaju nije obaveza. Čovjek da s vremena na vrijeme iz respekta, iz poštovanja pošalje neki poklon, hediju, sve je to lijepo, ali obaveza, obaveza je onda kada insan ima novca, a njegovi roditelji su u potrebi. A u ovom slučaju roditelji nisu u potrebi, čak šta više nerijetko se nama dešava da mi tim ljudima na zapadu imamo neka uvjerenja da oni imaju toliko novca da ne znaju šta će od njega. Na zapadu je veoma teško živjeti u slučaju ako samo jedna osoba radi u porodici. Tako da i prijatelji i rođaci i poznanici pa i roditelji trebaju da razumiju takve stvari. Ako se radi o porodici u kojoj radi samo jedna osoba i radi neki prosječni život, njima nije lako sastaviti kraj s krajem. Da, za razliku u porodici gdje rade i čovjek i žena, to je već malo situacija i drugačija. Ali mi govorimo o propisu da li je obaveza slati novac svojim roditeljima koji su situirani? Nije obaveza. Treba iz nekog respekta, poštovanja i dobročinstva s vremena na vrijeme im nešto poslati kao vid dobročinstva.