Možete li objasniti koncept tekijje u islamu?

Volio bih da nam objasnite koncept tekijje u islamu. Pa je malo brat naveo neke stvari. Tekijja je stvar koja je poznata najviše kod rafidija šija. Oni su smatrali da devet desetina vjere se sačinjava u tekijji ili neki čak kažu tukji. Možda je to i poznatiji termin, ali je ispravno reći tekijja. Šta je to? Da čovjek ispoljava ono što je suprotno, suprotno onome što mu je u srcu. Ispoljavanje nečega suprotno onome što je čovjeku u srcu. Oni pribjegavaju tome kada je u pitanju njihovo ophođenje prema ehli-sunnetlijama. Pa se predstavljaju da su muslimani, da ne psuju Ebu Bekra, da ne psuju Omera, da ne proklinju Aišu, a kada odu znači od ehli-sunnetskih sljedbenika onda proklinju Ebu Bekra i Omera i psuju i vrijeđaju i tako dalje. Pa je to kod njih devet desetina vjere što je svakako dalalet i zabluda. Ehli-sunnet vel-džemat znači kada je u pitanju tekijja smatraju da čovjek ima u datom momentu pravo, ali ako je u pitanju nužda da prikrije ono što se nalazi u njegovom srcu. Ako je u pitanju život, ako je u pitanju ubistvo, da čovjek prikrije odnosno da ispolji ono što je suprotno od onoga što se nalazi u njegovom srcu. Ali su kazali islamski učenjaci ehli-sunneta, tekijja kod ehli-sunneta je nužda. U osnovi mi ono što smo ubijeđeni to govorimo i tako se ponašamo. Za razliku od rafidija šija čijih devet desetina vjere je pretvaranje, a to mi kažemo da je to licemjerstvo i nifak. Kod ehli-sunneta je dozvoljeno da čovjek ako bude u situaciji da ga neko prisiljava, da nešto kaže, da ga hoće ubiti, da ga hoće znači zaista neku veliku mu štetu nanijeti, da u datom momentu znači ponaša se suprotno od onoga što se nalazi u njegovom srcu, ali je to u ophođenju prema neprijatelju, za razliku od rafidija šija koji se tako ophode sa svojom tekijjom prema ehli-sunnetskim učenjacima. O tome bi se moglo doista mnogo govoriti, rezime svega toga jeste da rafidije šije smatraju da je devet desetina njihove vjere u tekijji, pretvaranju, laganju, ispoljavanju znači vanjštine suprotno onome što se nalazi u srcu. Naveo sam najbolji primjer, oni kada sjede sa ehli-sunnetskim sljedbenicima oni neće psovati Ebu Bekra, neće psovati Aišu, neće psovati Omera, a kada odu onda to rade. To je to pretvaranje i laganje. Oni to rade sa muslimanima, za razliku od ehli-sunneta gdje oni kažu osnova je da čovjek treba da govori i da se ponaša shodno onome čemu je ubijeđen i što mu je u srcu. Osim u datom momentu nužde, kada bi bio u pitanju njegov život, gdje čovjek ima pravo da sačuvao svoj život ili svoju porodicu da znači se ponaša suprotno od onoga što mu je u srcu, ali samim prestankom te nužde prestaje i tekijja i ta tekijja je prema neprijateljima a ne nikako prema muslimanima.