Da li je obaveza svakog muslimana i muslimanke da imaju testament prije nego presele na ahiret?

Kada je u pitanju testament, testament je oporuka u kojoj čovjek oporučuje da se određeni dio imetka njegovog nakon njegove smrti usmjeri u određene dobrotvorne svrhe ili nešto što on želi. Da li je obaveza ili nije? Kažu islamski učenjaci obaveza je ako čovjek ima prema nekome neke dugove ili obaveze koji ljudi ne znaju i zato ne postoji dokaz.

Primjera radi, čovjek ti je dao 100 maraka u zajam i niko nije prisustvovao, niste to zapisali. Ti to znaš i zna on. I vidiš da si bolestan, obaveza je da napišeš vasijjet, da kažeš: 'Ostao sam dužan to i to, tom čovjeku 100 maraka.' Niko nije bio prisutan, nismo to napisali, niko to ne zna, on sutra to ako bude od vas tražio, možda mu nećete dati jer nema dokaza. Pa ako čovjek ima neku, neki dug prema nekome, za taj dug ne postoji dokaz, obavezno, obaveza mu je da ostavi vasijjet, tu oporuku u kojoj će kazati da se ti dugovi izmire.

Ako je u pitanju nešto dobrovoljno, znači čovjek želi da dio svog imetka nakon njegove smrti dadnu za neku džamiju, za neke puteve i tako dalje, onda je to pohvalno. Pohvalno je da se to zapiše, da čovjek ostavi vasijjet, da kaže: 'Nakon moje smrti dio mog imetka dajte u te svrhe, ili za školu Kur'ana, ili za put, ili za džamiju' i tako dalje. S tim što islamski učenjaci kažu, onaj ko ostavlja vasijjet nakon sebe treba da pazi na dvije stvari: ne smije da oporuči više od trećine imetka, jasno su o tome došli hadisi Božijeg Poslanika, alejhi selatu ve selam, i ne smije oporučiti ništa nekome ko je njegov šerijatski nasljednik. Jer znači čovjek kada umire, iza njega ostaju nasljednici koje je šerijat jasno precizirao. I šerijat je njima dao njihovo pravo, tako da mi ne možemo njima još dodatno nešto dati.

Tako da, odgovor na ovo pitanje, je li obaveza da imamo vasijjet? Jeste, ako smo nekome nešto dužni a niko ne zna za taj dug i ne postoji dokaz kojim se to može dokazati. Tada ćemo mi to riješiti vasijjetom gdje ćemo kazati: 'Dužni smo tom i tom, toliko i toliko, ako se desi da umrem, iz moje, znači, iz mog imetka i moje zaostavštine njemu vratite te dugove.' Ako nije nešto što je obaveza, onda je to pohvalno da se napiše šta čovjek želi da se nakon njega iz njegovog imetka udijeli u hajr i dobrotvorne svrhe.