Pokrivena sam od 14. godine, kao jedina u porodici. Da li da jednostavno budem ja uvijek ta koja je tu da ispunjava sve svoje dužnosti, pišem, zovem i ne očekujem možda previše. U svakom slučaju osoba koja praktikuje vjeru nema podrške svoje porodice...

U svakom slučaju osoba koja praktikuje vjeru nema podrške svoje porodice i to se veoma često dešava u našem društvu da roditelji u datom momentu određeno dijete posebno tretiraju. Tako da na način to dijete uvijek dolazi, uvijek zove, uvijek čini dobročinstvo i oni to ne primjećuju. Ima drugo dijete koje je arogantno, koje psuje, koje tuče, koje udara, koje vara i ono je uvijek ima neke privilegije, nemoj ga naljutiće se, pazi šta će on kazati, nemoj i tako dalje. Što je apsolutno neispravno sa strane roditelja. Ali ovdje je sad pitanje kako da se mi ponašamo. Mi treba da nastavimo da živimo islamski život, da ljudima dajemo njihova prava koja im je dao islam. Da to radimo radi Allaha. Poslanici su govorili svojim narodima mi od vas ne želimo niti nagradu niti zahvalnost. Mi to radimo radi Allaha. Allah dž.š. govori o džennetlijama, o vjernicima, mi smo to hranili smo, izdavali smo hranu radi Allahovog lica. Mi kada pazimo na roditelje, mi kada pazimo na rodbinu, da li su oni nas podržali, da li su oni nama dali podršku za hidžab, za namaz, za naš uspjeh, da li su to vidjeli, da li su nam čestitali, nas to ne treba da interesuje. Da, svakako da bi trebalo, ali ako oni to ne rade šta ćemo mi? Mi ćemo nastaviti da se prema njima ponašamo onako kako nam islam nalaže. Svakako da nećemo dopustiti da neko od nas pravi budalu. To je jedna krajnost. Ali mi ćemo ispunjavati svoje obaveze prema onima koji su u našem okruženju, prema našim roditeljima zato što su roditelji, prema rodbini zato što je rodbina. Mi ćemo se ponašati prema njima onako kako nam islam nalaže, kako se oni ponašaju prema nama neka oni spreme odgovor i dževap za Sudnji dan.