Da li je nužno prilikom upućivanja dove podići ruke i da li je ispravno potiranje po licu kada se završi sa učenjem dove?

Znači dva pitanja u jednom pitanju. Da li kada dovimo moramo podići ruke i nakon dove da li potirati lice? Kada je u pitanju podizanje ruku prilikom dove to je jedan pohvalan i lijep čin. Pohvalan. Čovjek može ovako doviti, znači samo da spusti ruke i da kaže ja Rab, Gospodaru oprosti mi, Gospodaru smiluj mi se, podari mi Džennet, i ako Bog da bi iznillah njegova dova može biti ispunjena. Ali isto tako pohvalno i lijepo i to odaje o čovjeku vid skrušenosti da čovjek podigne ruke, da ih znači usmjeri prema nebu, jednostavno mnogi argumenti ukazuju da je pohvalno i lijepo doviti podignutih ruku, ali ne obaveza. Znači čovjek ima dosta situacija kada upućuje dove uzvišenom Allahu subhanehu ve teala a ne podiže ruke. Tako da podizanje ruku prilikom dove je pohvalan i lijep čin, nije obavezan. Nakon toga potiranje lica, lica prilikom završetka dove, postoje o tome hadisi i u pogledu tih hadisa postoji razilaženje. Tako da ne treba oko toga zatezati. Sam šejh Bin Baz i mnogi drugi muhaddisi ovog vremena su kazali, pošto je hafiz Ibn Hadžer i još neki učenjaci su argumente o potiranju lica nakon dove smatrali su hasen, dobrim. Tako da nema smetnje da čovjek i potare, a isto tako i ako ne potare, znači ako je čovjek uvjerenja da hadisi o tome su daif, znači ne treba da kažemo da to pitanje bude pitanje spoticanja, pitanje rasprava, pitanja mržnje i tako dalje. Onaj ko smatra da su hadisi o tome hasen, dobri, vjerodostojni, nema smetnje da potare lice. Onaj ko smatra da su hadisi o tome daif, ne mora potrati, a i oni koji smatraju da je hadis daif nema smetnje da potaru jer su islamski učenjaci kazali da nema smetnje da hadis ako nije žestoko slab da se po njemu radi. Tako da potirati lice poslije dove može se potrati, ali isto tako ako to neko ne uradi ne treba ga kritizirati.