Postoji li dokaz da se stopala u namazu moraju i trebaju raširiti u razdaljini četiri prsta?

Pitanje kako će čovjek stati u namazu i nije precizno da kažemo preneseno u opisu namaza Božijeg Poslanika alejhi selatu ve selam. Ono što znamo jeste da je pojašnjeno kako će čovjek stajati kada klanja u džematu. Ljudi kada klanjaju u džematu treba da stanu da popune safove do te mjere da im se ramena dodiruju i do te mjere da im se stopala dodiruju. I to je neki da kažemo prirodan stav čovjeka i tako može čovjek najlakše dugo ostati u namazu. Neće prekomjerno širiti noge niti će noge sastavljati. Imamo vjerodostojne predaje da ashabi kada bi vidjeli nekoga ko stoji skupljenih nogu i tako klanja da bi mu kazali da je čovjek pogriješio i da je uradio suprotno sunnetu Božijeg Poslanika alejhi selatu ve selam. Ili da su to vidjeli ljudi koji su vidjeli ashabe pa su govorili ljudima mi smo vidjeli ashabe kako klanjaju, nisu oni tako klanjali, nisu ashabi klanjali spojenih nogu.

Tako da pitanje koliko noge treba da budu raširene u namazu ne treba da bude kamen spoticanja, ali isto tako imamo kamen spoticanja da nekada ljudi toliko pretjeruju u tome, to mora biti četiri prsta da jednostavno nekada se donosi lenijar da se izmjeri, nekada se prsti stavljaju, što je neispravno, nema potrebe da se toliko da kažemo posvećuje pažnje tom pitanju. Čovjek će u namazu stati onako kako mu je najlakše, a definitivno znači ne postoje argumenti koji pojašnjavaju da postoji razlika između namaza u džematu i pojedinca. Mi znači imamo pojašnjenje kako čovjek u džematu klanja. Čovjek u džematu treba da stane tako da se dotiče s drugim ljudima rame uz rame i stopalo uz stopalo. To nam je pojašnjenje u džematu. Ne postoji nam drugi argument na osnovu kojeg bi kazali e čovjek kada klanja pojedinačno drugačije. Ostajemo na toj osnovi a to je da čovjek treba da stane otprilike znači u širini svojih ramena, ne šire od toga niti nešto mnogo uže od toga.