Postoje dani na mom radnom mjestu gdje obavim svoj posao i nemam više ništa za raditi. Da li mi je dozvoljeno u tom vremenu da čitam, učim napamet, vježbam učenje Kur'ana i slično?

Pitanje je da li čovjek na poslu kada ima slobodno vremena može to vrijeme koristiti u nečemu što njemu koristi. Ovo pitanje se vraća na njegov dogovor između njega i poslodavca. Iz druge strane, da li je uistinu obavio sve što mu je naređeno. Ali ako se doista čovjeku desi, ne znam, u nekoj proizvodnji je i treba da proizvede danas deset nekih proizvoda i završio je deset proizvoda i ima još sat vremena do kraja radnog vremena, i gazda odobrava da kada završiš da sjediš. Neko će možda surfati na internetu, neko će piti kahvu, neko će čitati, neko će zikriti, neko će učiti. Ako je to doista ispunjena sva obaveza prema poslodavcu i poslodavac zna da mi imamo slobodnog vremena i nije nas uposlio nečim, onda svakako da čovjek ima pravo da to vrijeme koristi u nečemu što će mu koristiti. Bitno je samo da nema prevare i bitno je da ispuni ono što se od njega traži. Znači, ako su ispunjeni ti uvjeti, onda definitivno čovjek svoje slobodno vrijeme može koristiti u onome što mu koristi. Ali ako postoje određene obaveze, pa kada se završe trebamo raditi druge obaveze, a mi prešutimo te druge obaveze, ne želimo zato što smo uradili ove prve obaveze, ne. Znači, čovjek treba da bude odgovoran prema poslodavcu. Ako poslodavac zna da je on to završio i da je slobodan, neko pije kahvu, neko surfa na internetu, a neko uči Kur'an. Ako to poslodavac odobrava, onda ako Bog da ne samo da je ispravno, već je i pohvalno da čovjek iskoristi svoje slobodno vrijeme u onome što će mu koristiti.