Da li možemo uzimati iz vjere ono što nam paše, kao na primjer ako klanjamo namaz a ne činimo dobročinstvo rodbini, da li smo tada na pravom putu?

Allah džellešanuhu kada govori o nevjernicima kaže: 'Zar vi u jedan dio Knjige nevjerujete a u jedan vjerujete?' Pa je čovjeku obaveza da vjeruje i da prihvati svu vjeru onako kako je objavljena od Uzvišenog Allaha tebareke ve te'ala i onako kako je dostavio Allahov Poslanik, alejhis-selam. A sigurno će biti u životu stvari koje mi nećemo moći uraditi, nekada iz slabosti, nekada iz nemara, nekada u gafletu i tako dalje. Pa će insan raditi neke stvari koje su njemu, hajde da kažemo, i lakše i prihvatljivije, određene stvari neće raditi. To je apsolutno, svi mi imamo svoje grešaka, ali je bitno da čovjek zna da je to vjera i da kaže 'da, to je propis, ali je ovo moja slabost i ja ne mogu možda ne mogu određen propis da ispoštujem'.

Tako da neispravno je negirati određene stvari iz vjere na taj način, da kažemo 'da, ovo je vjera, ovo nije vjera'. Mi moramo kao propis prihvatiti propise, e sada, truditi se da što više stvari u životu radimo po onome što nam nalaže vjera, a sigurno će uvijek tu biti nekih stvari koje nećemo moći ispoštovati. Tako da razlika je da prihvatimo vjeru onako kako je objavljena od Uzvišenog Allaha, a u svemu tome mi moramo zakazati, neke stvari nećemo činiti, to je normalna stvar. Neispravno je da kažemo 'e ovaj dio vjere je ispravan, ovaj dio vjere je neispravan, ovo ja prihvatam, ovo ja ne prihvatam'. To je već opasna, opasna stvar.