Zašto se u namazu nakon Fatihe govori "Amin" kad je Fatiha sura, a ne dova?

Malo čudno pitanje, vjerovatno osoba nije pročitala prijevod značenja sure El-Fatiha. Prva stvar, zašto? Zato što je to preneseno u vjerodostojnim hadisima. Znači Božiji Poslanik, alejhi selatu vesselam, i on je nakon izgovaranja Fatihe izgovarao amin i preporučio je to ashabima da govore amin. To je s jednog aspekta.

S drugog aspekta, Fatiha jeste sura, ali unutar te sure njeno značenje imamo značenje dove: "Ihdines-siratal-mustekim" - Uputi me na pravi put. Zar nije kada mi u namazu kažemo: "Ihdines-siratal-mustekim, Gospodaru uputi me na pravi put", zar to nije dova nakon koje mi kažemo: "Amin, Gospodaru uputi me na pravi put." Tako da, Fatiha jeste sura, ali to ne isključuje da je njeno značenje značenje dove. Zato i imamo nešto što islamski učenjaci zovu kur'anske dove. Imamo desetine ajeta: "Rabbena la tuzig kulubena ba'de iz hedejtena". Koliko je kur'anskih ajeta čije je značenje značenje dove. Pa znači nije u kontradiktornosti to što je Fatiha sura da ne može biti dova. Apsolutno ne. S aspekta značenja, s druge strane Božiji Poslanik je izgovarao amin poslije učenja Fatihe i preporučio je, pa čak i naredio izgovaranje amin nakon proučene Fatihe. Tako da razlog zašto se govori amin jeste baš zato što je Fatiha dova i zato što je to preporučio Božiji Poslanik, alejhi selatu vesselam.