Živim van Bosne i često sam u prilici da klanjam u različitim džamijama širom Evrope, znači ne samo u bosanskim. Prošli odmor u jednoj džamiji u jednom gradu Bosne i Hercegovine sam doživio da efendija dvije sekunde pred namaz opomene klanjače, kaže naglas i obrati se svim klanjačima, da poslije učenja Fatihe, to jest riječi veleddallin, niko ne govori naglas amin i da to kvari namaz. Pitanje je je li to zaista tako, za mojih 50 godina i toliko različitih džamija prvi put to čujem?

Pitanje je da li izgovaranje riječi amin naglas kvari namaz? Apsolutno ne. I nikada niko od uleme to nije. To imate kod nas, ti mi možemo tumačiti sebi islam kako hoćemo i kod nas se određeni ljudi ponašaju znači ne znam kako da kažem, al se ponašaju katastrofalno. Toliko im smeta ako postoji određena različitost u prakticiranju određenih postupaka u namazu. Nije hanefijski namaz, zagovarao da se izgovara riječ amin naglas, ali imamo druge muslimane, druge mezhebe, doći će nam sutra Arapi iz Kuvajta, iz Saudijske Arabije, iz Jordana, iz Egipta, koji normalno u svojim džamijama kažu amin, hoćemo li i njima kazati namaz vam je sad neispravan? Upalimo satelitski kanal i vidimo dole u Meki veleddallin i onda čujemo da se džamija sva znači prolama amin. I onda mi kažemo ko rekne amin naglas namaz mu je neispravan. To je džehl, to je neznanje, to je nepoštovanje drugog i drugačijeg, nikada niko od učenjaka nije kazao da izgovaranje amin kvari namaz.

Svakako da treba respektovati ambijent u jednoj džamiji, ako doista se vidi da niko ne izgovara amin, pa ne treba ni jedna osoba tu bude pa da strši. Ali i da strši i da kaže, ispunio je po svom uvjerenju samo jedan sunnet Božijeg Poslanika, alejhi selatu ve selam, ne smijemo ulaziti u njegovu namjeru, ne smijemo ga mrziti, ne smijemo ga prezirati. On to radi slijedeći vjerodostojne hadise Božijeg Poslanika, lično sam uvjerenja da izgovaranje amin nakon Fatihe u namazima gdje se Fatiha uči naglas je sunnet i od sunneta. Ali isto tako da taj sunnet ne smije biti razlogom da se ne daj Bože muslimani svađaju ili mrze ili preziru. Ako dođemo u džamiju gdje niko ne izgovara amin naglas, onda to nećemo ni mi raditi, ali da to neko i uradi ne smijemo, nemamo pravo ni moralno ni šerijatsko da se ljutimo na takvu osobu.