Da li je ispravno da se djeca protive i osporavaju roditelju (ocu ili majci) da se ponovo oženi ili uda nakon smrti supružnika?

Allah najbolje zna, znači ako ne postoji doista neki, hajde da ga nazovemo, težak i bitan razlog u osnovi djeca se ne bi trebala miješati svojim roditeljima u takva pitanja. Čak s jedne strane poznato je to u našem mentalitetu da djeca su spremna i da prekinu konverzaciju i da prekinu kontakt i mnogo drugih težih stvari sa roditeljima koji bi prekršili ta njihova neka pravila.

Otac, znači ako je umrla njegova supruga, žena, a djeca su se razišla, živi sam, ima prvo šerijatsko apsolutno potpuno pravo da se ženi. To je jedna stvar. S druge strane, djeca bi trebala, znajući da čovjek pogotovo ako živi sam, ima potrebu i za ženom, znači u svakom pogledu, ili kao neko ko će s kime će živjeti, pa da li čovjek ima već još i intimne potrebe i tako dalje, ali je doista to jedno loše ubjeđenje i uvjerenje, jedna praksa u našem narodu gdje se djeca žestoko protive tome da roditelj, otac konkretno, se oženi ponovo ili da se njihova majka uda ponovo nakon smrti njihovog oca, što je neispravno.

Otac ima apsolutno pravo da se oženi. Otac ima apsolutno pravo da se oženi. Nekada neki čak spominju kao oženiće neku ženu koja je mlađa od njega. Šta je sporno u tome da čovjek koji ima nekih 55 ili 60 godina oženi ženu koja ima 40 godina, koja će mu spremati, hizmetiti, pa ako Allah subhanehu ve te'ala da možda i rodi dijete.

Tako da neispravna je praksa i čuvajte se braćo moja draga i cijenjene sestre da svojim roditeljima nanesete zulum, jer nekada se roditelji sustežu od toga, iako imaju potrebu, ali ne žele da imaju problema sa svojom djecom. Zbog pritiska djece oni to ostave, iako imaju potrebu, to je jedan vid zuluma i nepravde prema, prema roditeljima. Treba sa roditeljima lijepo razgovarati, da to kada rade da to rade na ispravan šerijatski način i tako dalje, ali im osporavati, ljutiti se, odgovarati ih, to je neispravno.