Da li je potrebno klanjati dženazu djetetu koje je rođeno prije vremena, ali je živjelo šest dana u inkubatoru, ili će ga bolnica riješiti?

Generalno znači ako je dijete proplakalo, ako je dijete proplakalo, znači dijete po stavu apsolutne većine islamskih učenjaka, ako ne i po konsenzusu islamskih učenjaka, klanja mu se dženaza i prema njemu se ophodimo se kao prema osobi koja je imala 5, 7, 10 godina i umrla. Znači ako je dijete samo proplakalo, rodilo se živo, znači treba mu klanjati dženazu i prema njemu se ophodimo i kupamo ga i zamotavamo ga u ćefine i sve znači kao odrasla osoba. E sada, ako nije proplakalo, ako nije proplakalo, u toj situaciji dio učenjaka je smatrao da znači dijete ne treba mu se ni klanjati ni ništa, ali ja sam lično stava da dijete ako mu je znači od početka trudnoće bilo starije od 120 dana i ako je po onom hadisu Božijeg Poslanika alejhis-selam u njega bila udahnuta duša i ako je ono bilo oživjelo, opet i to dijete se tretira kao odrasla osoba koja je umrla. Znači i kupa se i ćefine, zamota se u ćefine i klanja mu se dženaza i daje mu se ime. Tako da mislim da se o takvoj kategoriji djeteta radi, znači dok je dijete rođeno, dok je bilo u inkubatoru, takvo dijete nije ispravno ostaviti bolnici da ga oni na svoj način da kažemo riješe i da ga unište, već će ga roditelji uzeti i znači tretirati kao odraslu osobu i okupati ga i zamotati ga i klanjati mu dženazu.