Kod nas je ustaljena praksa da ljudi štede pare za hadž. Je li obaveza štedjeti novac za hadž?

Obaveza otići na hadž je onome ko je zdravstveno spreman i ko trenutno ima novca i da je put siguran. To su uvjeti da bi čovjeku bila obaveza da ode na hadž. Da je on zdrav, da ima dovoljno novca kojeg će ostaviti svojoj porodici i da ima trenutno novca da može finansirati odlazak na hadž i da je put do hadža, do Meke, do Kabe siguran. Ako se ovi uvjeti ispune čovjeku je obaveza na hadž. Ali s druge strane ako čovjek nema trenutno taj novac, je li mu obaveza da svake godine špara po sto, dvjesto, tristo maraka pa da sebi ušpara novac? Nije mu obaveza. On taj novac ako ima za njim potrebu može kupiti brašna, može kupiti auto, može kupiti ne znam, nešto što mu je potrebno. Tako da nije obaveza šparati. Ali insan špara zato što voli, hoće da posjeti džamiju Božijeg poslanika, da ode u Meku, da pije Zemzem, da obavi hadž, da uzme velike te nagrade. Ako čovjek ušpara i ode svakako da je namaz, hadž ispravan i da će ako Bog da biti nagrađen. Ali govorimo je li mu obaveza da mora šparati? Nije mu obaveza da mora šparati novac.