Klanjam i trudim se, ali dok izgovaram na arapskom, u mislima razmišljam o značenju onoga što izgovaram. Da li je to ispravno?

Pitanje jedno malo duže, a o čemu se radi? Jedan naš posjetitelj, muško ili žensko ne znamo, kaže on razmišlja o onome što uči, ali na arapskom pretiče značenje o kojem razmišlja. Pa kaže 'ja dođem do kraja Fatihe jer je brzo učim, a tek još razmišljam o Elhamdulillahir-rabbil-alemin, Er-rahmanir-rahim'. Da li je to ispravno? Pa u svakom slučaju čovjek vjernik bi trebao da pokuša uskladiti, da ne uči toliko brzo, da uči lagano pa da kaže 'Elhamdulillahir-rabbil-alemin' i da razmišlja o značenju tog ajeta. Nakon toga da kaže 'Er-rahmanir-rahim', Milostivi, Samilosni, i da razmišlja o tom značenju. 'Maliki jevmid-din', Vladar Sudnjega dana, da razmišlja o tom značenju. Nelogično mi je da čovjek proučuje Fatihu a još cijelo vrijeme razmišlja o prvom ajetu. Svakako ako se to desi namaz je ispravan, ali ono što bi čovjek trebao jeste da razmišlja i znači da u glavi ima onaj ajet kojeg trenutno onaj ajet kojeg trenutno uči.