U džamiji gdje obavljam namaz, efendija za svaku sitnicu spaja namaze, podne i ikindiju, akšam i jaciju. Mala sitnica, malo kiše pada ili neka pahuljica snijega i tako dalje. Da li je to ispravno?

Apsolutno ne. Živio sam ja u Jordanu i tamo ljudi u nekim mjestima veoma, veoma lahko spajaju namaze, što je hajde da kažemo odlazak u jednu drugu krajnost. Imamo situaciju kada ljudi nikada u životu ne spajaju namaze, imamo krajnost kada spajaju zbog sitnica. A tačno je da se namaz može spajati u nekim velikim vanrednim situacijama. Pa kada bi vidjeli na primjer, došli smo na akšam, ali vidimo žestok vjetar, kiša pada, jaki snijeg, pretpostavljamo da nećemo moći doći na jaciju, u takvoj situaciji nema smetnje da se spoji odmah jacija sa akšamom. Ili eventualno ista je situacija kada je u pitanju podne i ikindija. Ako bi došli na podne i vidimo grmljavina, grmi, sijeva, pada, puše vjetar žestok, ako smo već u džamiji došli, možemo ako Bog da spojiti i ikindiju. Ali su to iznimne situacije. Pa znači imamo kategoriju ljudi koji nikada ne spajaju, grmilo, padalo, puhalo, nikada se ne spaja, imamo situaciju pretjerivanja, bilo kakva kišica, bilo kakav vjetrić, odmah se namaz spaja. Pa je neispravno u takvim situacijama, ako smo u džamiji gdje ljudi spajaju zbog sitnice, nećemo klanjati sa njima onaj prvi namaz, primjera radi podne, oni neka klanjaju ikindiju, mi ćemo ikindiju ili klanjati u džematu ponovo ili kod kuće. Tako isto i sa jacijom. Znači ako postoji validan razlog klanjaćemo sa njima, ako ne postoji, nećemo klanjati u džematu.