Na internetu i društvenim mrežama se vode velike rasprave oko pitanja učenja salavata na razglas prije ezana. Da li je to ispravno ili ne?

Poznata mi je tema da se u pogledu učenja salavata prije ezana, to se većinom radi četvrtkom naveče ili prije petkom prije ezana, uče se salavati na razglas. Da li je to dozvoljeno ili ne, da li je to novotarija ili ne? Definitivno ovakav postupak je novotarija iz nekoliko razloga. Prva stvar, Allahov Poslanik, alejhi selatu ve selam, u više hadisa je izrekao da je donošenje salavata ibadet, da će čovjek imati nagradu zbog toga. Ako je to ibadet, islamski učenjaci kažu osnova u ibadetima, svim ibadetima, jeste zabrana. Što znači, šta god mi želimo od ibadeta raditi, moramo za to imati dokaz. U protivnom, upali smo u novotariju. Pa bilo koji ibadet, kao što mi ne možemo kazati: 'Evo ja sam nešto danas raspoložen, jeste da je ibadet, ali ja bih da danas klanjam podne pet rekata.' Možemo li? Ne možemo. Zašto? Zato što je ibadet ograničen na četiri rekata. Isto tako, učiti salavate na način kako se uči ezan i učiti naglas, nije to radio ni Božiji Poslanik, alejhi selatu ve selam, pa da bi mi mogli raditi kao on. Kažu islamski učenjaci, postoji jedno pravilo: ibadet za čiji razlog, čiji razlog tom ibadetu je bio prisutan za vrijeme Božijeg Poslanika, a Božiji Poslanik to nije uradio, onda i mi to ne trebamo raditi. Pojašnjeno na primjeru: da li je Božiji Poslanik mogao učiti salavate prije ezana za njegovog života? Mogao je narediti Bilalu da to uradi. Je li uradio? Nije uradio. A je li postojao razlog? Zašto mi to danas radimo? Pa kao obilježavamo neku noć i tako dalje. Je li bio taj razlog prisutan za vrijeme Božijeg Poslanika? Jeste. Da li je to radio Božiji Poslanik? Nije. Onda i taj ibadet nije propisan nama. Znači mi možemo donositi salavate. Određen broj ljudi kruto pristupa ovom pitanju pa kaže: 'To je pokazatelj da vi ne volite Poslanika, da vi ne volite salavate.' Nije tačno. Desetine znači predavanja i stotine puta smo kazali pokazatelj naše ljubavi prema Poslaniku je donošenje salavata. Ali donošenje salavata u granicama šerijata, kako je to odobrio i kako je to radio Božiji Poslanik, alejhi selatu ve selam. Kažu islamski učenjaci, da bi djelo bilo u skladu sa sunnetom Božijeg Poslanika, treba da se ispuni šest segmenata. Da bude u šest segmenata da se podudara sa sunnetom Božijeg Poslanika: u načinu, u vremenu, u prostoru, u kakvoći. Da li u kakvoći donošenje salavata na način kako se uči ezan, naglas, da li u toj kakvoći se to podudara sa načinom kako je Božiji Poslanik preporučio donošenje salavata ili ne, i tako dalje. Tako da, koliko mi je poznato, ne postoji u historiji islamskog prava citat nekog od učenjaka ko je dozvolio da se, da piše u nekoj knjizi, pa čak i hanefijskog mezheba u klasičnim djelima, da kaže treba četvrtkom naveče ili prije džume učiti salavate na razglas na munari. Volio bih da nam neko nađe i kaže evo to stoji u toj knjizi, da je neko od učenjaka to odobrio. Pazite, donošenje salavata nakon ezana je sunnet. Znači mi smo slušali kako mujezin uči ezan i nakon učenja ezana propisano je donijeti salavat na Božijeg Poslanika. Kako? U sebi. Velik broj učenjaka ummeta kazao je kada mujezin završi ezan, ako bi on nakon toga, nakon ezana donio naglas ezan, salavat, on bi učinio novotariju. Pazite, u tom situaciji je donošenje salavata sunnet, ali kako? U sebi. Velik broj učenjaka ummeta je kazao ako bi mujezin nakon ezana donio salavat naglas, učinio je novotariju. U vremenu kada je propisano. A šta mislite kakva je novotarija kada donese salavat naglas prije ezana, a to ne potvrđuje niti jedan hadis? Tako da nema uopšte sumnje u pogledu tog pitanja da je donošenje salavata onako kako se kod nas radi, putem mikrofona prije ezana, učeći na način kako se uči ezan, da je to nešto novo, da je to novotarija i ne znam da postoji iko od islamskih učenjaka da je to odobrio.