Da li ulema treba više govoriti i upozoravati ljude koji stupaju u brak, a prethodno su bili u braku i imaju djecu iz prethodnih brakova, o njihovom odnosu prema toj djeci?

Ja sam o tome više puta govorio i o tome sam pisao, da osobe koje su imale prethodno brak i imaju djecu iz braka. Primjer radi, žena se udala, imala je dijete, jedno i dvoje, sa njom su ostala djeca, nakon toga želi da se uda. Ili čovjek je imao brak, ima jedno ili dvoje djece i djeca su sa njim i želi da se uzmu. Treba dodatno da budu i pažljivi i predostrožni. Jer ta njihova djeca su njihovi neki repovi koji mogu sutra im napraviti velike probleme u braku ako u početku već ne izdefinišu svoj odnos prema toj djeci. Gdje će djeca biti, kod koga će biti, kako ćemo se ophoditi prema djeci? Mnogo su to bitne stvari, jer dosta, baš dosta slučajeva mi se javilo ljudi koji jednostavno zbog tog pitanja moraju da prekinu drugi taj svoj brak. Zato što žena ima svoju djecu iz prvog braka ili muž ima djecu iz prvog braka, ta žena se ne ophodi prema djeci kako treba, ili se djeca ne ophode prema njoj kako treba, ili nana se petlja u život i kaže: "Ona se ne ophodi prema djeci kako treba", ili njen prvi muž zove tog drugog njenog čovjeka: "Kako se ophodiš prema mojoj djeci?" i tako dalje. Tako da je to izuzetno osjetljiva tema. Svakako, to ne sprečava da ljudi stupe u brak, ali moraju biti pametni, moraju biti pronicljivi, moraju biti predostrožni, moraju jednostavno što bolje definisati svoj odnos prema toj djeci. Tako da je ovo jedna lijepa inicijativa da se ovoj temi progovori, kako ne daj Bože nedefinisanje tih stvari ne bi uzrokovalo i padanje tog drugog braka.