Da li se donosi tekbir i šta se uči na sedždi zahvalnosti, te da li se zahvaljujemo samo svojim riječima ili je potrebno nešto proučiti?

Jedan od ibadeta koji je možda i nepoznanica velikom broju ljudi jeste da kada se čovjeku desi određena bitna, velika blagodat, nešto novo, da čovjek uradi sedždu zahvalnosti Allahu subhanehu ve te'ala. Da li možda što je završio fakultet, da li što je dobio dijete, da li što je i tako dalje, znači neke velike stvari kada se čovjeku dese kao blagodati, da čovjek uradi sedždu zahvalnosti.

Vjerodostojni hadisi potvrđuju da je to bila povremena praksa Božijeg Poslanika alejhi selatu ve selam. Ne postoje mnogo argumenata koji pojašnjavaju kakvoću ove sedžde. Tako da insan ne treba mnogo da se opterećuje, poenta je da čovjek uradi sedždu. Može prilikom odlaska na sedždu donijeti tekbir i pasti na sedždu. Može na toj sedždi učiti zikrove koji se uče u namazu, a i ne mora. Može svojim riječima na sedždi zahvaliti Allahu dželle šanuhu za ono zbog čega je pao na sedždu. Isto tako prilikom povratka može donijeti tekbir, a i ne mora. Ono što je lijepo znati, nije uvjet da budemo pod abdestom. Jer nama se može desiti da nas čovjek iznenadi sa određenim haberom, određenom viješću, mi nismo pod abdestom. Znači čovjek ne mora biti pod abdestom i ne mora se okretati prema kibli kao što to radimo u namazu. Čak i da čovjek, ako bi rekli da je kibla ovako, ako mu se desi da hoće da uradi sedždu zahvale, može je uraditi i lijevo i desno. Znači može se donijeti tekbir prilikom odlaska na sedždu, a i ne mora. Mogu se podignuti ruke, a i ne moraju. Ne postoji neki poseban zikr, može se spomenuti zikr kojeg učimo na namazu, a isto tako možemo svojim riječima zahvaliti Allahu za ono zbog čega činimo sedždu zahvalnosti.